|
Emociolalna zrelost
Tijekom treninga iz Sistemskog Soulwork poučavanja u Varšavi (Poljska)
nami¬je¬nje¬nog trenerima, terapeutima i savjetnicima, Martyn Carruthers
je opisao i demonstri¬rao pronalaženje izgubljenih resursa ili «dijelova»
identiteta osobe koji su bili «odsje¬čeni», obično kao posljedica traume
iz djetinjstva . Čini se da većina ljudi ima odsje¬čene resurse, a mnogo
ljudi pati zbog posljedica unutarnjeg sukoba između odsječe¬nih dijelova.
(Takve «izgubljene dijelove» Berne je nazivao stanja ega (ego-states),
Freud ih je nazvao kompleksima.)
Ove se informacije mogu iskoristiti u sistemskom poučavanju ili
psihoterapiji; ili kao dio mnogih drugih modaliteta.
1. Martyn je govorio na engleskom jeziku koji je bio prevođen na poljski.
2. Osoba koja je pristala na demonstraciju govorila je na poljskom koji
je zatim preveden na engleski jezik.
3. Slušači su bili ljudi iz Poljske, Republike Češke i Makedonije.
4. Martyn je zamolio člana grupe da bude osoba na kojoj će biti izvedena
demonstracija – koja je pristala govoriti o svom problemu.
5. Amanda (to nije njeno pravo ime) se dobrovoljno javila te je sjela
ispred grupe, licem okrenutim prema njima.
6. Martyn i Amanda razgovarali su o pitanju privatnosti i o tome može li
Martyn, s vremena na vrijeme, govoriti grupi o njenom neverbalnom
ponašanju, a da ju ne uznemiri.
TRANSKRIPT
Martyn: Amanda, preferiram poučavati teoriju POSLIJE demonstracije – to
mi pomaže da budem pošten! Pa počnimo. Znaš li što želiš?
Amanda: Očito, želim izgubiti na težini! [smije se] Želim se riješiti
želje da jedem sve!
Martyn: Riješiti se toga? Doista?
Amanda: [Amanda pomiče noge, češka lijevu ruku desnom, nježno lupka
nožnim prstima o pod i gleda u strop] Naravno!
Martyn: [grupi] Pitajući «Doista?» želio sam brzo provjeriti ima li
neverbalnih prigovora prema cilju. Amanda je pokazala niz neverbalnih
signala – da li je ijedan od tih signala značio nesvjesni prigovor prema
cilju koji ona izrekla? Za sada možemo samo nagađati – još ne znamo!
[Amandi] Uvjeri nas, Amanda, zašto bi smo ti vjerovali?
Amanda: Postoje trenutci u mom životu kad postoje dvije Amande. Jedna
jede svu tu hranu [Amanda lijevom rukom pokazuje prema dolje lijevo
ispred sebe], a druga govori prvoj da to što radi nije u redu. [Pokazuje
s obje ruke istovremeno prema prsima malo u desno]
Martyn: [grupi] Rozumiem bardzo maly po polsku – razumijem vrlo malo
poljskog, zato vrlo pozorno pratim kako Amanda odgovara i kasnije
pokušavam shvatiti značenje iz njenih prevedenih riječi. Amanda je
počela govoriti i pokazivati na lijevo ispred sebe svojom lijevom rukom
kada je govorila o Amandi koja «jede svu tu hranu», a zatim je koristila
obje ruke zajedno kada je govorila o svom unutarnjem glasu. U tom
trenutku mogli ste pretpostaviti da dijelovi Amande u sukobu neverbalno
komuniciraju. Sada znate koji dio sebe Amanda možda želi kontrolirati –
bez obzira da li je taj dio odrastao ili je u dobnoj regresiji!
[U Martynovom modelu za neverbalnu komunikaciju, pokazivanje prema dolje
lijevo ispred sebe može pokazivati da se radi o malom djetetu, o
odraslom čovjeku koji se ponaša kao dijete ili o odijeljenom dijelu
djeteta u osobi.]
Amanda: Drugi dio mene je glas.
Martyn: Čiji je to glas?
Amanda: Moj.
Martyn: Odlično; što od tebe želi taj glas-dio?
Amanda: Nešto kao razumijevanje i prihvaćanje.
Martyn: Što prvo? Da li taj dio želi: prvo razumijevanje, a zatim
prihvaćanje ili prvo prihvaćanje, zatim ...
Amanda: [pokazuje desnom rukom prema lijevoj ruci] Razumijevanje, a
zatim prihvaćanje.
Martyn: Hvala.
[grupi] Možda ste zamijetili da Amandina desna ruka pokazuje na ono što
želi lijeva ruka. [Pokazuje prstom desne ruke na lijevu ruku i govori za
desnu ruku] «Ovaj dio [lijeva ruka] želi razumijevanje, a zatim
prihvaćanje.» Amanda neverbalno pokazuje da desna-ruka-dio možda želi
pomoći ili kontrolirati lijevu-ruku-dio.
Ili: «Razumijevanje, a zatim prihvaćanje» može biti mišljenje
desne-ruke-dijela o onome što bi trebao učiniti lijeva-ruka-dio, ponovno
pokazujući da je lijeva-ruka-dio možda u dobnoj regresiji ili bez
resursa, a desna-ruka-dio možda ima više resursa.
[Amandi] Amanda, na trenutak stani i osjeti svoju lijevu stranu, dio
koji želi jesti. Koliko se staro osjećaš kad počneš jesti koliko želiš?
Amanda: 19.
Martyn: Stani na tren i razmisli o Amandi tinejdžerici. Što se tada
događalo u njenom životu? Možda je njen život bio ispunjen srećom?
Amanda: Imam osjećaj pritiska, nedostatka prostora ...
Martyn: Na trenutak se sjeti Amande tinejdžerice koja je pod pritiskom.
Da li je to prvi puta da je Amanda tinejdžerica osjećala takav pritisak?
Amanda: [u transu] Uhmmmm ...
Martyn: [grupi] Ovo je transderivacijska potraga. Naučit ćete više o
njemu na Soulwork 6 seminaru, jer je korisna za pronalaženje skrivenih
zaboravljenih trauma, odnosa i resursa. Možete saznati što se događa.
Amanda je rekla da pritisak koji osjeća potječe iz tinejdžerskog doba.
Začudio bih se da potječe iz tako kasnog razdoblja u životu. Amanda je
isto tako rekla «Imam osjećaj pritiska.» Provjerimo taj osjećaj...
[Amandi] «Vrati se u vrijeme prije toga. Jesi li ranije osjećala taj
pritisak; taj nedostatak prostora?»
Amanda: [zastaje] Svjesno, mislim da se ne sjećam. [malo se zgrbila]
Martyn: Naravno da se ne sjećaš. [usporava] Možda se ništa nije niti
dogodilo ili se možda dogodilo nešto čega se doista ne želiš sjetiti ili
si možda samo nešto vidjela... Neke stvari koje zaboravimo kontroliraju
naš život. Ponekad zaboravim i to da smo zaboravili. Možda se i ne
trebaš sjetiti ... svjesno ... [ Amanda ispravlja držanje] što ti pada
na pamet, koliko si stara?
Amanda: Šest. [pokazuje na svoju lijevu stranu]
Martyn: Hvala. Možda se nikad nećeš sjetiti što se dogodilo. Možda to
nije ni važno. Zamisli da možeš vidjeti šestogodišnju Amandu sa svoje
lijeve strane. Kako bi izgledala?
Amanda: Ona je prilično tužno dijete.
Martyn: Možeš li upitati to tužno dijete želi li razgovarati s tobom?
[Amanda kima glavom] Zamisli da gledaš u oči te tužne male Amande i
pitaj ju zašto je tako tužna.
Amanda: Osjeća da ju nitko ne primjećuje.
Martyn: Možda je u pravu. Možda su njeni roditelji previše zaposleni sa
sobom. Možda ona uživa u tome da se skriva. Možda ne želi da ju ljudi
primijete. Što želi mala Amanda?
Amanda: Drago joj je da se skriva.
Martyn: Upitaj je od čega se skriva? [Amandin stav postaje kao u transu.
Martin usporava tempo glasa] Možda se mala Amanda igra? Možda misli da
će ju netko ozlijediti? Možda postoji nešto što ne želi vidjeti? Skriva
li se od nečega?
Amanda: Skriva se od sukoba svojih roditelja.
Martyn: Može biti tužno za malu djevojčicu da vidi sukob svojih
roditelja. Koji je najlakši način za nju da ne vidi roditelje u sukobu?
Amanda: Da okrene lice prema zidu.
Martyn: Možda je mala Amanda čekala trideset godina s licem okrenutim
prema zidu, čekajući da joj netko tko ju voli kaže, «Hej, sad je sigurno!
Vrati se kući!» [Amandino se tijelo opušta i ona gleda u zrak] ... Na
trenutak ću govoriti grupi...
[Grupi] Upravo me netko upitao kako uspostaviti prijateljstvo s
dijelovima osobe koju osoba ne voli ili ne želi. Ne mogu očekivati od
Amande da kaže tom dijelu sebe koji je tjera da jede, «Oh kako te volim,
divni dijelu mene koji me tjeraš da jedem!» Očekivao bih upravo suprotno.
Umjesto toga, ja se mogu sprijateljiti s tim dijelom i saznati što se
događa na što prijateljskiji način. Sada mogu razgovarati sa
šestogodišnjim dijelom Amande – kao s mladom djevojčicom koja se sakriva
da bi izbjegla sukob svojih roditelja. To bi se moglo nazvati «stanje
ega» u transakcijskoj analizi ili «kompleks» u freudovskim krugovima.
Ostanimo s Amandinom metaforom i zamislimo da je dijete Amanda
izgubljeno – i može biti pronađeno.
Martyn: [pretvara se da govori grupi, ali neverbalno usmjerava
komunikaciju prema Amandi] Možda je Amanda spremna da voli taj dio sebe.
Ili bi Amanda možda više željela da taj dio nje ostane sakriven. Taj se
dio sakrivao trideset godina, možda ga možemo pustiti da ostane sakriven
...[Amanda se koči, zatim plače tresući glavom.grupi] Upravo sam provjerio teoriju pomoću provokacije. S još malo više
provokacije trebat će nam kanta i krpa.
[Amandi] Amanda, pogledaj tu djevojčicu koja si nekada bila, u svojim
mislima. Možda te dugo vremena držala za lijevu ruku, možda ti je na
različite načine davala signale i želi ti pomoći da se osjećaš dobro, a
ima samo šest godina. Što je njena majka učinila da joj pomogne da se
osjeća voljenom?
Amanda: [smije se] Moja mi je majka kuhala! [zaprepaštenog glasa] Moja
je majka pokazivala ljubav prema meni putem hrane!
Martyn: Možda je mala Amanda pokazivala ljubav prema tebi na jedini
način koji zna. Svaki put kad želi da jedeš, možda ti govori, «Volim te.
Molim te primijeti me.»
Amanda [smije se kroz suze]
Martyn: Zamisli da vidiš malu Amandu, zamoli ju da te pogleda. Reci joj,
«Draga mala Amanda, odrasla sam. Sad sam žena i imam svoje dijete koje
je starije od tebe.» Što bi mala Amanda rekla?
Amanda: Ona je zbunjena.
Martyn: Da. Prihvaća li to što si odrasla?
Amanda: Ne! Ne vjeruje mi!
Martyn: Zamoli ju da ti sjedne na noge i nasloni se na tvoja prsa. I
zapamti da je to grozna strana tebe koja te «TJERA ...JESTI»!
Amanda: [smije se i pomiče ruke kao da drži dijete u krilu]
Martyn: Ti si televizijski producent pa bi to moglo biti lako za tebe:
zamisli da u mislima radiš televizijsku emisiju tako da mala Amanda može
gledati emisiju i shvatiti neke od stvari koje si učinila otkad si bila
šest godina stara. Zamisli da možete zajedno gledati emisiju. Pokaži joj
svoje studentske godine, svoj brak, rođenje svog sina, odmore na kojima
si bila i neke od najsjajnijih trenutaka svoje karijere.
Amanda: [široko se osmjehuje]
Martyn: Također joj pokaži neka od razočarenja i greške, tako da može
vidjeti da si ljudsko biće i da živiš svoj život bez nje što bolje možeš.
Amanda: [mrgodi se – zatim joj oči ponovno postaju suzne]
Martyn: Zatim upitaj malu Amandu, prema njenom mišljenju, što nedostaje
u tvom životu.
Amanda: Ona misli da nedostaje potpuna ljubav.
Martyn: Upitaj malu Amandu da li bi uživala u tome da ti pomogne pronaći
potpunu ljubav?
Amanda: [kima glavom]
Martyn: Može li te naučiti kako da voliš sebe?
Amanda: [kima glavom]
Martyn: Govori li ti ona da voliš sebe tako da jedeš?
Amanda: [širi oči i otvara usta kao da će nešto reći – ali ostaje tiha.
Kima glavom]
Martyn: Ili možda ima i drugih ideja?
Amanda: [smiješi se i kima glavom]
Martyn: Zamoli ju da ti da neke druge ideje o tome kako te može naučiti
da se voliš.
Amanda: [plače] Ovo je preteško za mene u ovom trenutku...
Martyn: U redu – možda da stanemo...
Amanda: Ne!
Martyn: Pobjeđuješ. Kakve druge ideje ima mala Amanda o tome kako da te
nauči da voliš sebe?
Amanda: [lupka desnim stopalom o pod i češka lijevu ruku prstima desne
ruke]
Martyn: [grupi] Obratite pozornost na neke moguće prigovore koji su
ovdje! Čini se da njena desna strana ponovno daje signale!
Martyn: [Amandi] Čini mi se da jedan dio tebe možda govori «Ne! Ako
voliš sebe možda će se dogoditi nešto ružno.» Možda ćeš postati
uobražena. Možda te nitko neće voljeti ili ćeš morati učiniti nešto što
ne želiš.
[Grupi] Prilikom coachinga koristim mnogo «možda» provokacija i ...
[Amanda odjednom izgleda zaprepaštena] ... a TO nazivamo «BONG» učinak.
[Amandi] Što se događa?
Amanda: Ništa ... zapravo ... upravo sam se nečeg sjetila ... nečeg
osobnog
Martyn: U redu. Vratimo se maloj Amandi – kakve su njezine ideje? [zastaje]
Ili možda ne želi razgovarati?
Amanda: Drugi način da se podijeli ljubav je da se provodi vrijeme u
prirodi. I pleše.
Martyn: Što prvo?
Amanda: Istovremeno!
Martyn: Plesati u prirodi! Prekrasno! I osjeti ljubav ovog dijela koji
je samo želio voljeti tebe; kako možeš voljeti ovaj mladi dio sebe?
Možda ona misli da ju nitko ne voli. Možda je u pravu.
Amanda: [kima glavom]
Martyn: Na koji način želi da ju voliš? Možda samo želi hranu. Da li je
to ono što želi, još hrane?
Amanda: Ne, ona ne želi još hrane.
Martyn: Možda ima bolju ideju?
Amanda: Šetnje. Želi da joj pokažem ljubav tako što ću ju povesti u
šetnju u prirodi.
Martyn: Odlično, možda možete pokazati jedna drugoj ljubav tako što ćete
šetati zajedno. Upitaj malu Amandu gdje se nalazi svijet gdje je uvijek
htjela šetati? ... Možda se uvijek željela šetati u pustinji Sahari...
Amanda: Po Green Mountainu!
Martyn: Lijepo. Zamisli da je ona stvarna mala djevojčica i da možete
šetati stazama po njenom Green Mountainu, da dijelite sve lijepe stvari
koje otkrivate na toj stazi. Možda možete zaplesati u planinskim šumama...
Pusti nju da odabere drugo mjesto na koje želi da ju odvedeš. Što bi joj
pružilo veliku sreću? Što bi željela učiniti?
Amanda: Otići u Aqua Park.
Martyn: Možda ju u svojim mislima možeš povesti tamo i zajedno iskusite
sve one prekrasne vožnje i igrajte se zajedno... Mijenja li se ona na
tom lijepom mjestu? Ima li još uvijek šest godina?
Amanda: Da.
Martyn: A da joj možda kažeš da može ostati šest godina stara koliko god
želi. Možda bi joj trebala reći da ju sada možeš voljeti, bez obzira
koliko ima godina.
Amanda: Ona sad izgleda življa.
Martyn: Pogledaj tu živu malu djevojčicu. Možda da joj kažeš kako je
lijepa. Moje pitanje je: možeš li joj dati svu ljubav koju želi? Možda
svu onu ljubav koju joj roditelji nisu nikada dali? Što misliš?
Amanda: [kima glavom]
Martyn: U redu. Uzmi si malo vremena i razmisli o tome što ovdje učiš.
Učiš kako da voliš sebe! Učiš kako da uživaš u onim dijelovima sebe koje
si odbacivala! Kako se osjećaš?
Amanda: Zaprepašteno! MRZILA sam dio koji je uvijek želio jesti! A sad
[omekšava izraz lica i stav tijela] ... osjećam kako sam ignorirala vrlo
važan dio sebe i to dugo vremena. Trebat će mi neko vrijeme da ju
ponovno upoznam.
Martyn: Dobro. Možda to možeš nastaviti kasnije, kroz vježbe, kroz
misli, u snovima ... Mnogo ti hvala, Amanda.
Amanda: Hvala! [vraća se na svoju stolicu]
Martyn: [grupi] Vrlo važan fragment sistemskog Soulwork poučavanja
(Soulwork Systemic Coaching) je pronalaženje i uspostavljanje
prijateljskog odnosa s dijelovima osobe koje osoba ne voli. Mislim da je
to odličan način da poučimo ljude kako da razriješe traume i druge
sukobe. Ovo je, međutim, bio samo jedan korak. Lako je moguće da postoje
drugi dijelovi upleteni u porive i opsesije kao što su prejedanje ili
pušenje itd. Očekivao bih sukob identiteta od pet ili sedam dijelova.
Možda ćete morati ovo ponavljati i nekoliko puta sa različitim
dijelovima, a zatim ili provesti «zabavu dijelova» (parts party) ili
«integrativni hod prema budućnosti» (integrative futurewalk).
U slučaju sukoba identiteta od sedam dijelova možete učiniti tri
sekvencijalne integracije i zatim razriješiti temeljnu misaonu formu. To
ćemo obraditi na Soulwork 5 seminaru (Misaona forma može biti opisana
kao zabranjeni nesvjesni lažni identitet koji je potreban da bi se
nastavili odnosi).
Amanda je neverbalno izrazila ogromnu količinu informacija. Ako ste
imali nosove u bilježnicama – propustili ste pola moje demonstracije.
Verbalna razmjena samo je dio Soulwork-a. Ako čekate da vam klijenti sve
sami kažu, mogli biste vrlo dugo čekati.
Sjećate li se kako voditi osobu da bi brzo razriješila «da-ne» prigovore
(klijent kaže DA ili izrazi cilj dok signalizira NE) sa Soulwork 2
seminara? Do sada bi ste trebali biti sposobni riješit «da-ne» prigovore
u snu! Većina vaših klijenata će izraziti višestruke «da-ne» prigovore –
ili je malo vjerojatno da će to biti klijenti!
|
