Moja majka je profesionalni arheolog i lokalno priznat "keltski" iscjeljitelj u Sjevernom Walesu. S tim "u krvi", počeo sam primjenjivati ubrzano učenje na iscjeljivanje. Rezultati su bili osobiti. Ubrzavanje iscjeljenja bolesti uobičajeno je skraćivalo trajanje bolesti ali pojačalo njen intenzitet! Često je uklanjanje simptoma hipnoterapijom djelovalo na kratko vrijeme, ali ili bi se simptomi vratili u roku od nekoliko tjedana ili bi se razvili drugačiji simptomi! Znao sam da nešto nedostaje u mom prilično mehaničkom pristupu, i da ljudi ne otpuštaju svoju patnju tako lako.

Koncept pod-identiteta ili dijelova korišten od strane mnogih terapeuta mi se činio odgovarajućim. Ustanovio sam da je model Transakcijske analize previše ograničen - čini se da većina ljudi ima više od 20 dijelova. Psihosinteza je bila nešto bolja, a NLP je bio upravo to. Istraživao sam tehnike za promjenu dijelova i uvidjeo da su dijelovi poput izoliranih fragmenata osobnosti, svaki sa svojim vrijednostima, uvjerenjima i ponašanjem. Činilo mi se da je većina dijelova u dobnoj regresiji – djetinjasta. Kako bi mnogi studenti rekli, " Kada vidim jednadžbu iz fizike, dio mene želi vrištati"). Naučio sam komunicirati s tim dijelovima kao sa izgubljenom djecom.

1989 sam pozvan da podučavam na Hawaiima gdje sam susreo Papa Henryja, urođeničkog iscjelitelja ("kahuna La'au Lapa'au"), koji je postao jedan od najutjecajnijih ljudi u mom životu. Iscjeliteljski rad Papa Henryja je daleko premašivao moju sirovu hipnoterapiju. On je pomagao klijentima da uče iz svoje bolesti, kao da je svaki simptom učitelj. (Papa Henry: "Bitnije je da osoba uči od bolesti nego da je izliječi!"). On je često pomogao osobama da izliječe svoje tijelo iscjeljujući njihove odnose, koristeći ritual ho'oponopono. (Papa Henry: "Vaše tijelo odražava vaše odnose.") Pomogao mi je da vidim drugačiji svijet koji se skrivao neposredno ispod površine svijeta koji sam poznavao. Od tada svijet više nije isti.

Vraćao sam se na Hawaiie puno puta kako bi učio sa Papa Henryjem i drugima – osobito s Tetom Margaret Machado i Ujakom John Kaimikaua. To je bilo prekrasno vrijeme – ispitivali smo i mijenjali koncept skoro svakodnevno. Uživao sam u stavu "dokaži to". Teorije su bile brojne; pronašli smo načine da dokažemo da li je teorija korisna ili ne. Ovo se jako dobro uklapalo sa mojim znanstvenim zaleđem, a mene zanimaju samo teorije koje su na dobrobit života.

Na primjer, Hawaiiska teorija je da mi Držimo ele'ele eke ili "crne vreće" u svojim tijelima koje sadrže uspomene i emocije iz traumatskih iskustava. Lokacija "crnih vreća" na tijelu je često povezana sa kroničnim oboljenjem. Otvaranje "crne vreće" otvara mogućnosti integracije zaboravljene mlađe verzije sebe. Kako bi dokazao ovu teoriju – nekoliko pitanja za vas, dragi čitači. Nakon što završite ovu vježbu, pročitajte poslijednji paragraf ovog članka!

Sjetite se vremena kad ste se osjećali iznimno ljutiti. Sjetite se kako ste taj bijes osjećali u svom tijelu! Gdje ste u tijelu osjećali taj bijes? Gdje je bio centar ili izvor vašeg bijesa (ne efekti – na primjer zgrčeni mišići ili bubnjanje u ušima)? Koliko stari ste se osjećali emocionalno, kad ste se osjećali iznimno ljutiti? Koliko ste se starim ponašali? Što se događa ukoliko ste sa drugom osobom koja je također ljutita? Sada – STANITE – i razmotrite svoje odgovore prije nego pročitate poslijednji paragraf.

Ljudi koji su se "spontano" oporavljali od ozbiljne bolesti su me fascinirali, te sam istraživao njihov proces iscjeljenja hipnotičkom regresijom. Često, na različite načine ljudi bi mi govorili "Bolest je postala moj prijatelj" ili "Bol je postala moj učitelj". Sve mi se više činilo da osoba može stvoriti bolest kako bi osigurala bitne dobrobiti - često dobrobiti u odnosu. Ovo je značilo da ukoliko se bolest može u potpunosti prihvatiti, a dobrobiti pronaći na poželjniji način, bolest može nestati ukoliko tkivo nije degeneriralo ili ukoliko nije odstranjeno.

Još jedan test – ukoliko imate kronično oboljenje – koje su dobrobiti ove bolesti? Što vam to onemogućuje da činite – što ne želite činiti? Što drugi ljudi čine za vas poradi toga? Da li vam to donosi izraze ljubavi i pažnje? Da li bolest govori nešto u vaše ime – što ne želite sami izreći? Ja ne nudim "odgovore" na ova pitanje – što se vama čini?

Istraživanje dobrobiti bolesti ukazalo mi je da su mnogi simptomi bolesti – možda 75% - sukladni životu ljudi! Premda je ta informacija zbunjujuća, dublji razlozi za stvaranje oboljenja su bili usamljenost, krivnja, unutarnji konflikt, odnosi, traumatska iskustva i zdravstveno stanje odabranog uzora. Pitajte svog liječnika koji postotak njegovih pacijenata ima simptome bolesti koji su povezani sa njegovim životnim stilom i kaosom u odnosima.

Neuro-lingvističko programiranje (NLP) sadrži puno informacija o dijelovima. Postao sam učitelj NLP-a kako bi bolje integrirao NLP sa ubrzanim učenjem i Hawaiiskim iscjeljivanjem. Premda je otvorilo nova vrata pomaganju ljudima da okončaju svoju patnju i promjene svoj doživljaj života, još sam uvijek tragao za "velikom slikom" u koju bi se sve ove informacije uklopile.

Blagoslovljen sam poznanstvom sa kanadskom savjetovaljicom-učiteljicom, Janelle Doan (anđeo po profesiji – zapravo). Istraživali smo metafizičke implikacije izmjenjenih stanja koje su koristili stari hawaiiani. Imao sam i tu sreću da upoznam njemačku obiteljsku terapeutkinju Annegret Hallanzy. Annegret i ja smo radili skupa u Bavarskoj kako bi istražili zdravstvene posljedice problema u odnosima. Proučavali smo strukturu i efekte Hawaiiskih rituala odnosa. Svijet se ponovno promijenio.

Naši rezultati su prevazišli i naša najveća očekivanja – mnoge, od kako su nam se činile ezoteričnih tehnika koje su koristili Hawaiiski iscjelitelji, mogle su se prevesti u psiho-filozofiju koja je stvarala jednostavne, učinkovite i trajne tehnike. Ova sinteza predstavlja dakako veliku sliku. Ja ju nazivam Rad na promjenama utemeljen na iskustvu duše (Soul Centred Changework).

Svaka faza Rada na promjenama utemeljen na iskustvu duše podučava ljude kako da učine fizičke, emocionalne i mentalne simptome bolesti nebitnima! Slijedeći koraci mogu razriješiti mnoge simptome, UKOLIKO je osoba sposobna i voljna ispuniti njene ili njegove odgovornosti (u odnosima) kao zrela osoba. Oni nisu od velike koristi za odrasle koji preferiraju dobno-regresivno (djetinjasto) ponašanje. (Klasični primjer dobno-regresivnog ponašanja je "Kako se dobno ponaša muškarac kada je bolestan?")

1 – Motivacija (Pati koliko god želiš!)

Za većinu od nas, prvi korak prema zdravlju se čini kao "patnja" - živjeti posljedice nezrelih odluka. Patnja se nastavlja dok se ne donese skladna odluka da se preuzme odgovornost za život! Bol se događa – patnja je izbor! Čini se kako je patnja ljudski način za motiviranje djelovanja. Patnja se često koristi kako bi se izgradilo samopoštovanje, često se smatra "svetom". Mnogi su mi ljudi rekli kako ih patnja čini boljim ljudima. Koliko je patnje dovoljno?

Ukoliko niste dovoljno patili, možete odabrati da još patite, no koja je svrha patnje ukoliko ne možete uživati ispunjavajući svoj život?

2 – Krivnja

Kada smo"spremni za promjenu"? Prvi ključ je uobičajeno patnja, a drugi razrješavanje krivnje. Krivnja proizilazi iz narušavanja odnosa – uobičajeno iz povrjeđivanja roditelja, odnosa s partnerom i/ili djetetom. Ukoliko smo narušili više odnosa, tipično i doslijedno sabotiramo vlastitu sreću.

3 – Integracija (Staza darova)

Unutarnji sukobi su prepreka za promjenu, dok ne prepoznamo i prihvatimo otuđene dijelove sebe. Dijelovi sebe izražavaju neskladom (Npr.: Osoba odmahuje glavom dok govori"Da"). Dijelovi se mogu uvidjeti, prihvatiti, priznati i integrirati sve dok osoba ne iskusi sebe kao integriranu cjelinu.

Npr.:"Želim ljubav i slobodu; ali ako imam ljubav ne mogu biti slobodan, a ako sam slobodan ne mogu imati ljubav". Ovaj tip sukoba se može razriješiti na razini na kojoj se manifestira. Kako god, može biti razriješen ukoliko se obije motivacije istovremeno prihvate. Tada sukob postaje čvrsto tlo ka cjelovitosti. Svaki prihvaćeni dio ima "darove" za osobu, uobičajeno su to zaboravljene osobine i sposobnosti. Ništa ne mora ostati izgubljeno zauvjek.

Na starim Hawaiima, ukoliko umrloj osobi ne bi bila ukazana počast od strane obitelji, smatralo se da duh umrle osobe ostaje i progoni obitelj, često živeći u djetetu. Ja više volim reći da se dijete možda identificiralo sa mrtvom osobom. Slično tome, dijete se može identificirati sa obiteljskom žrtvom. Takva djeca odrastaju skrivajući svoj vlastiti identitet, izražavajući lažni identitet prema svijetu. Možemo naučiti štovati izražavani identitet i pronaći cjelovitost.

4 – Duša

Na kraju Staze darova je iskustvo cjelovitosti. Mnogi ljudi ovo iskustvo opisuju kao "povezanost" – kao tip odnosa u kojem su sve mogućnosti dostupne kao način izražavanja nečijeg najdubljeg kreativnog integriteta. Mnogi ljudi spontano nazivaju ovo iskustvom "Duše". Razgovarao sam sa stručnjacima iz polja religije o tome što bi duša mogla biti i dobio vrlo oprečne informacije koje su me vratila natrag fizici. Bilo kako bilo, ja štujem prekrasne duše koje sam sreo, a ime "Duša" mi se čini odgovarajućim.

Integracija je dovršena kad možemo iskusiti "Dušu" kao osnovu za procjenu života – za stvaranje mogućnosti, za rješavanje prošlih trauma i za izbor mentora.

Pronalaženje "Duše" je prekrasno iskustvo. To je ponešto poput pronalaska voljenog mentora koji vas bezuvjetno podržava bez kritiziranja. Razgovori s Dušama su prosvjetljujući. Nikada nisam susreo dušu koju nisam volio.

5 – Odnosi

Kada pronađemo dušu, uobičajeno smo nestrpljivi da ostvarimo odnos "Duše s Dušom". Tijekom komunikacije Duše s dušom uobičajeni ljudski odnos postaje duhovni događaj! Povezanost u odnosima ovo onemogućava. Povezanosti u odnosima su uobičajeni način na koji gubimo svoju cjelovitost.

Odnosi su za nas mogućnosti da pronađemo ili izgubimo sebe. Ukoliko se osjećamo odvojenim, možemo tražiti zamjenu – možemo tražiti nešto ili nekoga kroz što ćemo se osjećati potpunim. Možemo željeti nečije dobre osobine (Želim nešto što mi ti možeš dati"), možemo izražavati nečije emocije ("Osjećam tvoje emocije umjesto mojih osobnih") i možemo se ponašati ovisnički ("Želim da ti ispuniš neki aspekt mene"). Možemo se emocionalno vezati za nekoga ("Vezujem se za tebe kako bi promjenio svoj doživljaj sebe") i možemo prihvatiti ograničavajuća vjerovanja ("Da bi bio u odnosu s tobom moram vjerovati da...").

Možemo promjeniti povezanosti u našim bitnim odnosima, koji uobičajeno uključuju roditelje, bračne suputnike i djecu. Ukoliko, kada procjenjujemo naše odnose, možemo pristupiti Duši, možemo se posavjetovati sa suosjećajnim, uvijek-odgovornim, visoko-moralnim mentorom kako bi nam pomogao odgovoriti na pitanje "Kako mogu ispuniti svoj život tjekom ovog odnosa?" Dio odgovora može biti poput "Što možemo naučiti skupa iz našeg odnosa Duša-s-Dušom?" Ti odgovori su često duboki.

Aka veze ("Ti si dio mene")

"Aka" veza je Hawaiiski koncept, koji opisuje emotivnu povezanost i mogući gubitak identiteta. Aka se prevodi kao zadimljen, ljepljiv, upleten i rastezljiv. (Npr.: "Nisam vidio tog-i-tog godinama ali osjećam da smo i dalje povezani.") Takve povezanosti su osjećaji koji negativno utječu na naš osjećaj sebe. Ovo može potaknuti zahtjeve (Npr.: Zato što se osjećam povezan s tobom, hoću da ti...").

Veze u obliku misaonih formi ("Da bih bio s tobom ne mogu biti ja")

Moji Hawaiiski učitelji opisuju "misaone forme" kao "tamne energije zarobljene u tijelu". One predstavljaju gubitak identiteta zbog identifikacije sa povezanošću u odnosu, uobičajeno ograničavajući identitet-uvjerenje. (Npr.: "Ja sam loš"). Mi odbacujemo proturječne dokaze, a beskrajno ohrabrivanje ne umanjuje njihov utjecaj. Takva uvjerenja nas povezuju s bitnim ljudima. (Npr.: "Vidim te kao lošeg, tako da ću i ja biti loš, pa nas to što smo oboje loši povezuje skupa"). Zamjenjivanje misaonih formi nas uobičajeno oslobađa samo-mržnje i potiče nas da volimo sebe.

Rad sa vezama je završen kad smo u mogućnosti odlučiti da li vezu ponovno obnoviti i uživati u njoj i da li da uživamo u trajnoj slobodi od starih utjecaja. Prihvatajući punu odgovornost za odnose možemo odlučiti stvoriti odnose koji podržavaju obostran razvoj.

5 – Iscjeljenje traume

Prošla trauma  često postavlja emocionalne prepreke za uživanje u životu, čak i kad je se slabo sjećamo. Ukoliko razmatranje određenih djelovanja kako bi postigli bitan cilj uzrokuje jake emocije ovo nas može spriječiti u ostvarivanju cilja. Ove emocije će vjerojatno proistjeći iz neriješene traume.

Nerješena trauma je povezana sa ljutnjom, i/ili strahom i/ili tugom, koje proistječu iz događaja u kojima su narušene osobne vrijednosti. Traumatizirani ljudi se često boje izraziti svoj strah i često su tužni jer ne mogu izraziti svoju ljutnju. Razrješavanje traumatskog događaja zahtjeva da ponovno razmotnimo događaj i odlučimo kako izraziti emocije na način koji nas podržava u ostvarivanju bitnih ciljeva.

Završetak

Jednom kad je trauma iscjeljena - život ima smisla! Možemo donositi cjelovite odluke neovisne o vezama ili prošlim traumama i možemo odlučiti kako na odgovarajući način izražavati emocije. Sada slobodno možemo odabrati mentore koji nas inspiriraju za budućnost. Postoji život koji vrijedi živjeti. Postoje bitni ciljevi za ostvariti – što znači bitne odluke za donijeti i bitni problemi za riješiti. Težnja ostvarivanju ovih bitnih ciljeva će POVEĆATI izazove i potrebu za donošenjem odluka, ali će nam život biti ispunjavajući.

Možemo odlučiti ignorirati prošlost – ili učiti iz nje. Možemo ignorirati našu budućnost – ili ju planirati. Možemo ignorirati druge ljude – ili stvoriti ispunjavajuće veze. Ili možemo izabrati iz neograničenog broja mogućnosti.

Drugi članci o SCC i Hawaiiskom iscjeljivanju su dostupni na www.soulwork.ne

(rezultat vježbe)

Vjerojatno je, vaš centar ili izvor ljutnje na središnjoj liniji u gornjem dijelu tijela, u jednoj od "čakri". Najčešće  doživljavate bijes u grlu, srcu, stomaku ili solarnom pleksusu, dok neki ljudi nalaze centar ljutnje na čelu ili na vrhu glave. Vjerojatno je da se ponašate djetinjasto kad ste iznimno ljutiti. Moguće je da se, kad ste ljutiti, ponašate puno starije od vaše stvarne dobi. Ukoliko je netko drugi također ljutit možete se naći u situaciji da se svađate poput male djece. (Njaaaa njaaa! Ja ću slomiti tvoju igračku!) Zvuči vam poznato?